Subotnja objava o Studentskom centru i utjecaju Andrije Mikulića, Plenkovićevog manekena za nepotizam i hodajuće afere, izazvao je veliki interes.
Brojne su reakcije stizale na različite stranačke i privatne kanale. Posebno su bile brojne one koje su dolazile od studenata, koji su redom zahvalili na otvaranju ove teme uzurpacije SC-a od strane HDZ-ove podružnice s Peščenice.
I ovim se putem zahvaljujem svim studentima na njihovom javljanju, ali i na brojnim novim prilozima o životu pod koronom i hodajućom aferom.
Iz tih brojnih novih priloga otvorila se jedna posebno zanimljiva tema koja je bila zajednička u skoro pola javljanja studentica i studenata. Prisilno, kaotično i neorganizirano iseljavanje studentica i studenata (i/ili njihovih osobnih stvari, knjiga, tehnike…) iz studentskog doma Cvjetno naselje.
O čemu se radi?
Kad je potres uzdrmao Zagreb prije mjesec dana, Mikulić i njegovi jataci iz SC-a su se brže-bolje ponudili premijeru Plenkoviću i ponudili rješenje smještaja unesrećenih Zagrepčanki i Zagrepčana. Na prvi pogled taj se potez činio humanim, vrlo korektnim. Međutim, kad se ta političko makijavelistička humanost razgrne, što ostaje za vidjeti? Zašto se iseljavalo studente, umjesto da se otvore vrata praznih zagrebačkih hotela, koji će još jako dugo biti prazni? Ili, gdje su ti silni prazni stanovi u vlasništvu Zagreba, i zašto se nisu četveročlane obitelji smjestile u stanove umjesto u male studentske sobe?
Sada, kad se popuštaju mjere koje su ograničavale kretanje u zemlji, studentice i studenti se namjeravaju vraćati u svoje studentske sobe, ali tu sad nastaju problemi. Studentice i studenti se nemaju gdje vratiti, ne znaju gdje su im stvari, nervoza raste. Sve zato što su se sanacijski upravitelj SC-a Mirko Bošnjak i njegova desna ruka Mario Župan i dalje bahato odbijaju komunicirati sa studenticama i studentima, ne nudeći nikakvo rješenje.
Zašto se ovo događa u SC-u kojeg je “posvojio” Andrija Mikulić i HDZ-ova podružnica Peščenica? Iz vrlo jednostavnog razloga – političko postavljanje nesposobnih i podobnih, koji onda ne odgovaraju svom ministarstvu i ministrici Divjak (koja se prema SC-u odnosi kao prema neželjenom djetetu) već svom političkom mentoru koji ih je postavio.
A kad imate mentora u notornom Andriji Mikuliću, onda je sve jasno. Interes je na prvom mjestu. Ali ne interes studentica i studenata već odabrane ekipe iz sprege HDZ Peščenica, Mikulić i njegovo kumsko-obiteljsko-stranačka bratija.
Otvara se veliko pitanje – što rade studentski predstavnici, Studentski zbor?
Jesu li i njih kupili nekim sinekurama, sitnim poklonima ili obećanjima o boljoj budućnosti? Nema ih za čuti niti vidjeti svih ovih godina dok su Mikulić i njegovi haračili po SC-u, zapošljavali svoje stranačke, kumske i obiteljske kadrove.
Studentice i studenti su se digli, pišu mi.
A ja sada pozivam Studentski zbor da izađe iz ilegale i odgovore na nekoliko jednostavnih pitanja:
- Što se to radi u SC-u?
- Jeste li sudjelovali u ovim operacijama?
- Što ste sve poduzeli kad ste dobili informacije o invaziji s Peščenice?
Sva su to pitanja koja su mi poslali studenti, vaše kolege, u svom obraćanju u posljednjih 24 sata, od objave teksta o uzurpaciji SC-a od strane Andrije Mikulića.
Pozivam Studentski zbor da javnosti i svojim članovima obznane svoj stav o zbivanjima u SC. Ministricu Divjak ne pozivam ni na što, jer ona ionako ne brine o studentima, sama sebi je dovoljna.
Mirando Mrsić, predsjednik Demokrata
Fotografije: kolaž autora / izvor: Facebook